MIŠLJENJA STRUČNJAKA
Odlomak iz pisma socijalne radnice nakon posjete Nadomku sunca za Božić 2003.:
“Prilikom posjete, u svakoj smo obitelji naišli na toplinu i blagdanski ugođaj, što nas je ispunilo radošću i veseljem. Navedeno je pohvalno i poticajno za nas kao instituciju kao i za svako smješteno dijete koje se kroz vaš predani rad i trud gradi u svestranu ličnost unoseći u sebe ljudsku toplinu, osjećaj zaštite, podrške i sigurnosti u tijeku razvoja svoje ličnosti i osobnosti.
Ovim našim zapažanjem želimo se zahvaliti kao i pohvaliti sav vaš trud i rad kojeg ugrađujete u svom svakodnevnom radu sa djecom. Želimo vam da i ubuduće u tome ustrajete i da imate i dalje puno razumijevanja, uspjeha i zadovoljstva u radu kojeg ste izabrali.”
Erika Sošić, socijalna radnica, Centar za socijalnu skrb, Rovinj
«Hrvatska još uvijek snosi posljedice rata i tranzicijskih procesa. Oni se iskazuju u drastičnom padu životnog standarda, slomom sustavnih vrijednosti, rastu nezaposlenosti i siromaštvu i.t.d. U takvim okolnostima životne šanse pojedinca i obitelji objektivno i subjektivno su smanjene. Kada se radi o djeci ta činjenica je naročito zabrinjavajuća.»
«Obitelj Rojnić se vrlo odgovorno odnosi prema udomljenoj djeci. Stekli su povjerenje male sredine u kojoj žive i djeluju. Dobro su se integrirali u mjesni život, uspostavili su vrlo kvalitetnu suradnju sa osnovnom školom u Oprtlju i ostalim suradnicima. Vrlo dobrom organizacijom života u velikoj obitelji, svojim odgovornim djelovanjem i emocionalnom angažiranošću uz pomoć volontera studenata iz Nizozemske, postigli su kod udomljene djece zavidan stupanj adaptacije i socijalizacije te dobro funkcioniranje na obrazovnom planu. Također su razvili i osjećaj zajedništva i pripadanje obitelji koji ranije ta djeca nisu imala priliku osjetiti. Naime neka su djeca došla u obitelj emocionalno i odgojno zanemarena i zapuštena, vrlo često bez formiranih higijenskih, prehrambenih, radnih i kulturnih navika, a u pojedinim slučajevima i sa posebnim i specifičnim zdravstvenim statusom. Udomitelji Davor i Odilija Rojnić iz Oprtlja imaju sve uvjete i posjeduju sve osobne karakteristike za ostvarivanje uloge udomitelja, te preuzimanje brige i odgovornosti za cjelovit psihofizički razvoj i pravilan odgoj djece. Svojom osobnošću idealan su model identifikacije i funkcioniranja zdrave i sretne obitelji, što djeca odrasla u njihovoj obitelji ponesu sa sobom i nakon odvajanja i samostalnog početka života, te ostaju u dobrom kontaktu s obitelji Rojnić u kojoj su živjela i učila se životu.»
Dragica Bojka- Gergorić, socijalna radnica, Centar za socijalnu skrb, Rijeka
«Iz razloga što je kvaliteta i sposobnost velikih obitelji vezano za brigu o djeci često upitna, u mnogim slučajevima odlučili smo smjestiti djecu u institucije. Stručne osobe Centra počele su mijenjati svoj stav prema udomljenju s dolaskom obitelji iz udruge «Nadomak sunca», Oprtalj.»
«1996. ovaj Centar smjestio je djevojčicu u udomiteljsku obitelj Rojnić iz Oprtlja a dječaka 1997., iako je službeni savjet bio da ga se smjesti u Instituciju za odgoj. Smještaj djece u ovom primjeru prošao je bez poteškoća što se tiče djece, ali smo se ozbiljno brinuli kako će se obitelj Rojnić nositi s dječakom i njegovim ponašanjem. Svaki dan smo očekivali da nas obitelj Rojnić nazove i kaže nam da dođemo po dijete. Ipak, do danas to se nije dogodilo. Telefonskim kontaktima i našim posjetama dobili smo informacije da je sve u redu. Obitelj Rojnić bi nas upoznala s talentima koje pokazuju djeca i s predmetima u kojima su dobri. Usput skrenuli su nam pažnju i na neke loše strane o kojima moraju voditi računa. Danas, zahvaljujući udomiteljskoj brizi, ovo dvoje djece sada 14 i 15 godišnjaci, spremni su za srednju školu.»
|
«Navodimo ove primjere da bismo vam dali naše mišljenje o udomiteljskom programu Nadomka sunca u usporedbi s našim iskustvom u nekim drugim udomiteljskim obiteljima.
Budući se velike promjene prema de-institucionalizaciji socijalnog programa moraju dogoditi, nadamo se da će se postići veća kvaliteta u udomiteljskoj brizi i da će biti više obitelji kao iz udruge Nadomak sunca.»
Ksenija Živčić, socijalni radnik, Centar za socijalnu skrb, Karlovac
Professor Sonia Jackson, University of London:
«Prvi puta sam čula za Nadomak sunca na konferenciji u Dubrovniku i odmah sam odlučila jednog dana ih osobno upoznati. U Velikoj Britaniji imamo veliki problem osigurati stabilnu brigu o djeci koja ne mogu živjeti sa svojim vlastitim roditeljima. Neka djeca se konstantno sele iz jedne udomiteljske obitelji u drugu, sve dok ne postanu ljuti i zbunjeni. Tada završe u dječjim domovima, koji se ne mogu boriti s njihovim problematičnim ponašanjem. Nadomak sunca nudi bolji model udomiteljstva.
Kada sam nakon nekoliko godina bila pozvana provesti nekoliko dana sa jednom od obitelji Nadomak sunca te posjetiti ostale, shvatila sam da je realnost još bolja od mojih očekivanja. Prekrasne stare kuće, obnovljene po najvišim standardima od strane samih obitelji, u prekrasnoj seoskoj okolici, pružaju idealno okruženje za odgoj djece. Gdjegod da su djeca bila prije, sada žive kao članovi obitelji zajedno sa roditeljima i njihovom biološkom djecom. Obitelji su jako velike po svim standardima – do deset ili jedanaest djece, ali za razliku od institucija svako je dijete tretirano kao individua. Djeca imaju mogućnosti da izraze svoje interese, hrabri ih se čitati knjige, igrati didaktičke igre, brinuti se o životinjama i svirati instrumente. Otišla sam s najmlađima do farme, koja opskrbljuje obitelji s velikim dijelom njihove hrane i gledala ih kako se igraju sa životinjama. Kasnije sam promatrala dvije starije djevojčice kako sviraju violinu. Sva djeca idu u lokalnu školu (i dobri su učenici) dok ne krenu u srednju školu. Kako rastu tako preuzimaju više odgovornosti i počinju planirati budućnost i samostalni život, ali znaju da će uvijek imati obitelj kojoj se mogu obratiti kada trebaju pomoć i podršku.
Atmosfera u obitelji kod koje sam boravila bila je jako smirena, vesela i prijateljska, pa sam pomislila da ta djeca nemaju tako loša iskustva iz prošlosti kao ona djeca koju sam upoznala u Engleskoj. Otkrila sam da sam i te kako u krivu. Nadomak sunca ne izbacuju djecu kada stvari krenu krivo. Oni rješavaju probleme, a djeca pomažu jedan drugome. Djeca imaju iskustvo života u pravoj obitelji, u zajedničkoj igri i radu, odlasku na godišnje odmore zajedno, ali i radeći stvari odvojeno. To je model koji može mnogo ponuditi i drugim zemljama, kao naprimjer Engleskoj, koja pokušava pronaći bolji način brige o djeci odvojenoj od svojih bioloških obitelji.»
Profesor Sonia Jackson
Institut za odgoj, Londonsko sveučilište |
|
