EU Project

Vijesti

Mišljenja
Suradnja
Potpora
Forum za mlade
Children's Voices
Publikacije
Umjetnička ponuda
Kako  pomoći
Općenite informacije

Ciljevi

Kuće
Farma
Volunteri Aktivnosti
CHILDREN'S VOICES

 
VJETRE MOJ!
KAŽI MI GDJE DA KRENEM
KAŽI MI PUT DO KUĆE
SAV SAM ZBUNJEN
I IZGUBLJEN
ODNESI ME U SNOVE
VILA I KRIJESNICA
DA VIDIM ZVJEZDE
I MJESEC
ODNESI ME U KUĆU U KREVET
DA SANJAM.

David (9 godina)



WIND!
TELL ME WHERE TO GO
TELL ME THE WAY HOME
I AM COMPLETELY CONFUSED
AND LOST
BRING ME TO THE DREAMS
OF THE FAIRIES AND THE FIREFLIES
SO I CAN SEE THE STARS
AND THE MOON
BRING ME TO THE HOUSE, TO BED
SO I CAN DREAM

David (9 years)


Autumn  

Autumn, she came to us
as well. Softly she floats
over the woods and fields
which redden an yellow
by her cold
touch.

 Slowly she moves on
towards the villages and the towns
where people dress warmer
and wihtdraw more and more
into their houses.

 When she climbes up the hill
she draws clouds towards herself
and creates a fog. The animals
that see herprepare themselves for
wintersleep, and birds of passage
fly away to distant warmer
regions.

 Overcome by sorrow, the rain
starts falling, and the pools and lakes
become upset by the cold
winds which she calls for.

 Ivan Alexander (10 years)


Jesen

Jesen, došla je i tu
kod nas. Tiho lebdi
po šumama i poljama
koja pocrvene i požute
od njenog hladnog
dodira.

Polako se vuče i do
sela i gradića u
kojima se ljudi sve
toplije oblače i što
više ostaju u kućama.

Kad se u brdo penje
privlači oblake i stvara
maglu. Životinje koje je
vide se spremaju za
zimski san a ptice selice
odlete u daleke toplije
krajeve.

Od tuge i kiša počne
padati, a lokve i jezera
se unznemirjuju od hladnog
vjetra kojega ona dozove.

Ivan Alexander (10 godina)


Moja obitelj

Prije godinu dana bila sam kod svog polubrata u sloveniji. On je zvao da će jednog dana doći na posjet. Nisam ga nikad prije vidjela. On je otišao od mog tate sa tri mjeseca. Moj se tata nije mogao brinuti za njega.

Moj polubrat se zove Ernad. On već ima 23 godine. On me je spasio u rijeci ali je zaboravio, zato jer je dugo vremena prošlo. Ja sam tada imala oko tri godine. Tada smo živjeli kod bake i djeda u Bosni. Ubili su moju
baku i mog strica u Bosni. Moj tata bio je tužan zato što su mu ubili mamu. Ja se još uvijek toga sjećam. Meni puno fale baka i stric i meni je to grozno da su ih ubili.

Ernada
(16 godina)

My Family

A year ago, I stayed with my half-brother in Slovenia . He called to tell that he would come to visit us one day. I was very happy to see him. I had never seen him before. When he was three months old, he left my father. My father could not take care of him.

My half-brother is called Ernad. He is 23 years old, already. Once, he has saved me in the river, but he does not remember that any more, because it was a long time ago. We then lived with my grandmother and grandfather in Bosnia . They killed my grandmother and my uncle. My father was very sad because they killed his mother. I still remember that. I miss my grandmother and my uncle very much and I think that it is terrible that they have been killed.

Ernada (16 years)

HAIKU ’S

BOR
VISOKI BOR
SVOJIM GRANAMA
ZAPARAO NEBO

ŽABA
KRAJ MUTNE BARE
ŽABE SKAČU S LISTA
NA JOŠ ZELENIJI.

Korinna (12 godina)


PINE
WITH ITS BRANCHES
THE TALL PINE TREE
HAS TORN THE SKY

FROG
NEXT TO THE MUDDY POND
FROGS JUMP FROM THIS LEAF
ONTO THE STILL GREENER ONE.

Korinna (12 years)

Jadna mala ptica

Svako jutro budila me je mala ptica.
Svako jutro mala ptica dolazila je na moj prozor.
Ali jednog dana nije bilo jadne male ptice.
Nije me budila niti je dolazila na moj prozor.
Otišla je.
Našla sam je kako leži teško ranjena i kako polagano umire.

Radostan put

Bože, hvala ti za zemlju koju si stvorio,
Ovo bogatstvo koje nam treba to je božja ljubav.

Ti nas vodiš prema ljubavi koju svi trebamo.

Bože, hvala ti za tvoja dobra djela.

Ako te mi poštujemo sigurna sam da ćemo svi doći na pravi put prema vječnosti.

Hvala ti, Bože moj..

Marijana (13 godina)


Poor little bird

Every morning a little bird was waking me up.
Every day a little bird was coming to my window.
But one day there was no poor little bird.
Not waking me up, not coming to my window.
It was gone.
I found it lying, badly injured, slowly dying.


Joyful Path

My God, thank you for the earth you created,
This wealth that we need is Gods love.

You lead us towards the love that we all need.

Thank you for the wonderful things you have done.

I am sure if we respect you everyone will find his right way to eternity.

Thank you, my God..

Marijana (13 years)

Ja sada živim tu u Oprtlju i jako mi je lijepo. Prije sam živjela sa svojim tatom i mamom, koje sam voljela više od svega. To sam tek sada shvatila. Dok sam tu u Oprtlju već skoro četiri godine ništa mi ne fali, imam sve što god poželim. Osim jedne stvari: «Ono» kojega sam voljela najviše na svijetu i još uvijek ga volim. On je umro prije tri i pol godine, kada sam imala 8 godina. Ja još uvijek nisam zaboravila, još uvijek ga imam i nosim u svom srcu. Još uvijek imam osjećaj kao da je samnom. U školi sam napisala jednu pjesmu za njega koja ide ovako:


Predugo ga nisam vidjela
kad ugledam njegovu sliku,
zaplačem.
Stalno ponavljam u sebi
«Nema ga više, nema ga više»
«Otišao je od mene».
Katkad gledam nebo one sjajne
zvijezde i mliječni put što mi
ga je nekada pokazivao.
Vidim samo blistave zvijezde i njihov sjaj.
Ponekad pak osječam da je stvarno blizu
mene, da me ne napušta i da me stalno slijedi.
Učini mi se čak i da me dodiruje,
čini mi se da vidim njegov lik
ali to je samo pričica...
Javlja mi se u snu tada mi nešto priča ili pjeva. Ali ja znam samo jedno:
«Nikada ga neću ZABORAVITI».

Ja se nadam da ste vi svi dobro. Za sada: laku noć.

Jozica (12 godina)

I live here in Oprtalj now and I like it very much. I used to live with my mum and dad, whom I loved more than anything. I realised this just now. Since I am here in Oprtalj, now already nearly four years, I don't miss anything, I have everything I could wish for. Exept for one thing: «This», what I loved most in the whole world, and still love. He died five and a half years ago, when I was 8 years old. I still did not forget him, I still have him and carry him in my heart. I still have the feeling that he is with me. At school, I wrote a poem for him, which is like this:

Too long I have not seen him
when I look at his picture
I cry.
All the time I repeat for myself
«He is gone, he is gone»
«He has gone away from me».
Sometimes I look at the sky, the shining
stars and the Galaxy
which he showed me once.
I see only sparkling stars and their shine.
But sometimes I feel that he is really near me, that he does not abandon me and that he always follows me.
It even seems to me that he touches me,
seems, that I see his immage
but those are just stories...
He appears in my dream and tells me something or sings to me.
But I know one thing for certain:
«Never will I FORGET HIM».

I hope you are all well. For now: good night.

Jozica (12 years)


Kad sam došao u Oprtalj, odjednom sam zavolio ići u školu, a u Karlovcu tamo te lako natjeraju da ne ideš u školu npr. hoćeš cigaretu i takve gluposti i onda kad ti da jednu cegaretu onda počnete pričati i pričati i tako prođe nastava.
Ali u Oprtlju ti nije imao tko doći iza leđa i ponuditi ti cigaretu da ne ideš u školu i to je dobro što nema nikoga zato jer onda ideš u školu i izađe ti iz glave da ti netko ponudi cigaretu onda ti je na mišljenju samo učenje i novi prijatelji. I tako ti se naredaju samo dobre ocjene i tako prođeš razred sa odličnim. U 7. razredu sam prošao sa vrlo dobrim, 8. razred sam prošao sa odličnim.
Edin
P.S. Davor i Odilia su rekli da će me podržati u svemu što želim postići u mom školovanju, tako ću ipak postati netko i nešto i oni me puno vole i vjeruju da ću postati dobra osoba u životu.

Edin (15 godina)

When I came to Oprtalj, I suddenly started to like going to school. In Karlovac, people try to convince you not to go to school. They say to you for instance: do you want a cigarette, or some similar stupidity, and when they give you a cigarette, you start talking, talking, and so the lessons pass by.
But in Oprtalj there is nobody who comes secretly and offers you cigarettes and it is good that there is no-one like that, so that you just go to school and you get rid of the thought that someone would come to offer you a cigarette so you only think of learning and making new friends. And so you are only presented with good marks and you finish the year with «Excellent». I finished the 7th grade with «Good» and the 8th with «Excellent».
Edin
P.S. Davor and Odilia told me that they will support me with everything I want to achieve regarding school, so I will become something and somebody anyway and they care for me a lot and they believe that I will become a good person in life.

Edin (15 years)


MAJKA

NA PLANINI STOJIIM
I GLEDAM DOK MI VJETAR
MRSI KOSU

ČESTO MISLIM NA MAKJU
KOJA ŽIVI
U BOŽJEM SVIJETU

PONEKAD OSJEČAM
KAO DA ME NEKO
MILUJE PO LICU
POPUT TIHOG
LAHORA.

Jasmin (16 years)


MOTHER

I STAND ON THE MOUNTAIN
AND LOOK WHILE THE WIND
TANGLES MY HAIR

OFTEN I THINK OF MY MOTHER
WHO LIVES
IN GOD'S WORLD

SOMETIMES IT FEELS
AS IF SOMEONE
CARESSES MY FACE
JUST LIKE A SOFT
BREEZE

Jasmin (16 years)