VOLONTERI
«Prije nekoliko godina sjela sam na vlak i krenula prema Oprtlju. Konačno prekrasna šansa za novo iskustvo daleko od učionice, u zemlji, meni još nepoznatoj, ali punoj burne povijesti. Upoznavanje novih ljudi, učenje novog jezika i najvažnije od svega pomaganje organizaciji koja pruža siguran dom zapostavljenoj i traumatiziranoj djeci – to su bili moji motivi za putovanje u to mjesto. Na kraju sam, prije povratka na studij u Nizozemsku, ostala tamo šesnaest mjeseci. To je bio impresivan, poučan i intenzivan, ali ponajviše zabavan, period mog života, kojeg se uvijek rado sjećam. «
Kao volonter možete pomagati u jednoj od obiteljskih kuća Nadomka sunca najmanje šest mjeseci. Pomagati znači, kao prvo, pomagati roditeljima u kućanstvu, uglavnom ujutro, kada je većina djece u školi. Osim toga, volonteri mogu organizirati aktivnosti za djecu na polju umjetnosti, sporta ili glazbe.
Možete također pomagati i na ekološkoj farmi. Tamo je pomoć najviše potrebna u proljetnom i ljetnom periodu. Zadaci na farmi su: rad na polju i u vrtu, briga o životinjama (koze, konji i kokoši) i održavanje farme.
Volonteri dijele stan na prvom katu dvorane. Ovisno o broju volontera prisutnih u isto vrijeme (tri do maksimalno pet), imaju svoju sobu, ili je dijele s još nekim. Nadomak sunca volonterima nudi prehranu, smještaj i džeparac za njihov trud. Volonteri si moraju sami platiti put i troškove osiguranja.
Također bi trebali pristati na najmanje šest mjeseci u jednoj obitelji. Prvi mjesec je probni, a nakon toga i volonteri i obitelj mogu odlučiti žele li i dalje surađivati, ili ne. Volonter mora imati najmanje 19 godina. Radno vrijeme je oko šest sati dnevno, šest dana u tjednu. Potrebno je da volonter bude fleksibilan i da ima osjećaj odgovornosti.
U Njemačkoj i Austriji, Nadomak sunca je priznat i spada pod «Alternativnu službu u inozemstvu» (Der Ander Dienst im Ausland) i «Slobodnu socijalnu godinu» (Freies soziales Jahr)
«Na početku trebalo mi je malo vremena da zadobijem povjerenje djece, ali nakon što je led probijen vrijeme provedeno s njima bilo je predivno, svaki dan osjećala sam da me cijene i da sam dobrodošla u njihov dom. Uvijek sam bila sretna kad bi netko spomenuo da je hrana koju sam skuhala ukusna, a takvi sitni znakovi ohrabrenja puno su mi značili.
